Gorgeous on a Budget: 2017

Moja makeup kolekcija

nedjelja, prosinca 24, 2017
2 Comments

Bebin izlazak iz rodilišta (dokumetacija i patronažna sestra)

ponedjeljak, prosinca 18, 2017
6 Comments

Boravak u rodilištu poslije poroda

Idući post iz teme majčinstva je o boravku u rodilištu poslije poroda. Ovo je moje osobno iskustvo i nadam se da ću vam uspjeti barem malo dočarati tu sliku ukoliko vas zanima.

Poslije poroda sam provela par sati na krevetu sa infuzijom u hodniku jer nije bilo mjesta u sobama. Sva sreća pa sam rodila u 4 ujutro tako da nije bilo puno prometa po hodnicima jer bi me to užasno smetalo. Nakon par sati sam prebačena u dvokrevetnu sobu i već sam se ponadala da će mi boravak biti odličan. Negdje blizu 9 ujutro su mi dovezli u bolničkim kolicima moju bebicu. Spavao je. Obično su bebe tako smještene u kolicima pokraj vašeg kreveta.

Kada se probudio, sestra je došla pomoći sa prvim pokušajem dojenja. Možda smo se natezali koju minutu, ali kad je beba skužila u čemu je riječ, uhvatila je cicu i nije više puštala. Obišla me još jedna sestra koja mi je pomogla da odem na wc. Na prvu sam mislila da mi ne treba pomoć i zašto bi netko bio sa mnom na wc-u dok ja pišam. Ali vjerujte mi, treba. Da nije bilo sestre skljokala bih se na pod koliko sam bila slaba. Hodala sam puževim koracima. Svako ustajanje sa kreveta i sjedanje ili samo okretanje me boljelo k'o sam vrag zbog šavova. Također, nemojte se plašiti obilnog krvarenja. To je normalno, posebno ako ste rezani i šivani poslije poroda. Znam da sam se ja uplašila kako nikako ne mogu obrisati taj izljev i pitala sam se hoće li ikad stati.

Oko podne smo prebačeni u drugu sobu koju smo dijelili sa još tri mame i tri bebe. Užas! Prva stvar je ta da sam ja rodila u sred ljeta i bilo je jako vruće. Klime su radile na minimumu zbog bebi, a mi se kuhale. Prva stvar koju sam obavila po premještaju je tuširanje. Sestra je bila sa mnom u wc-u i svako malo ispitivala da li sam dobro, trebam li pomoć, dodavala je higijenske potrepštine, ručnike, itd. Svaka čast toj jednoj posebnoj sestri koja je bila preljubazna i dobra. Jedna od najbitnijih stvari koju će vas doktori isoitivati je jeste li imali stolicu. Obično ne puštaju mame iz bolnice ako to nisu obavile. Znam cure koje su lagale da jesu. Ne znam čemu. Ja sam fino rekla da nisam i da ću čepić stvaiti kad dođem kući. Ukoliko mi se učini da nisam dobro idem na hitnu. I doktor me pustio. Napravila sam kako sam rekla, ali neki peti dan jer me bilo jako strah boli pri naprezanju. Bezveze, jer uz čepić sve stvarno ide bez imalo napora.

Što se tiče te higijene, potreban vam je gel za tuširanje, travel size šampon, fen za kosu je opcionalan (možda, ako ćete roditi zimi), dva do tri veća ručnika, wc papir, vlažne i obične maramice, travel size pasta za zube i četkica, mali češalj, hrpa higijenskih uložaka, blazinice za dojenje. Već ćete kroz prvi ili drugi dan vidjeti treba li vam još nešto te lako možete svojima javiti da vam donesu. Nije potrebno spremati sto putnih torbi za rodilište. Također, odjeću za bebin izlazak iz bolnice neka vam vaši donesu kada dijete bude izlazilo.

Svako jutro očekujte obilazak doktora (vizita). Za vizitu obavezno budete skidale gaćice (one jednokratne mrežaste ili obične), raširile noge i prekrile ih plahtom tako da pr. mame preko puta vas ne gledaju što se sve odvija kod vas dolje i da doktor može lako proviriti. U mom slučaju, ako je doktor jednom u ta tri dana provirio. Nisam sigurna ni da li je iti jedan put. Sad, nemojte me uzeti za riječ jer se više ne sjećam točno tog boravka, onda ide doručak. Doručak je naravno socijalan i užasan. Ta tri dana sam praktički provela gladujući jer nismo smjeli imati hranu iz vana. Barem ja, jer sam to jutro kada je muž došao u posjetu i donio hrpu stvari, pojela kockicu čokolade i popila čašu soka. Navodno od toga mi se bebač osuo po licu i dobio crvenilo. Malo je reći da su me sestre napale kako to mogu jesti čokoladu nakon poroda. Kao prvo nisam znala. Od kud bih znala. Nije da ti itko u bolnici išta kaže. No sve je prošlo ok, bebi drugi dan osip prošao, a ja kad sam došla doma opet se našikala čokolade, i pazite (čuda mi čuda) bebica nije dobila osip. Pa tko tu koga, baš me zanima. Ali bitno je da ti daju u bolnici majčinski boost, točnije da ste loša mama.

Nakon poroda, kao što sam rekla, odvedu dijete na sve pretrage. Vade mu krv i ako se ne varam, cijepe ga. Mislim da to sve piše u otpusnom pismu. Također, unutar ta tri dana, još će vam koji put uzimati dijete da ga pregleda pedijatar. Ukoliko svi nalazi budu u redu i dijete treći dan ne dobije žuticu, onda možete ići doma. Na moju sreću kod nas je sve bilo ok i pušteni smo.

Nemam vam sad šta ovdje posebno pisati o boravku osim toga da se oboružate strpljenjem i da vam vrijeme brzo leti. Bebač je uz vas čitavo vrijeme. Vi mu mijenjate pelene, brišete ga, hranite ga. Ukoliko trebate pomoć sestara, kraj kreveta vam je gumb koji stisnete i jedna će vas obići. Naravno, neće im biti drago ako ih zivkate stalno jer one valjda smatraju da novopečena mama zna sve i da se u takvom stanju može sama nositi sa djetetom. Što se tiče pupka, ja ga osobno u bolnici nisam dirala, to su uvijek sestre rješavale kada su dijete kupale, a pri izlasku mi je jedna posebno objasnila način na koji se to radi, i to je to. Što se tiče bebinog kupanja, jednu večer su to obavile kod nas u sobi za sudoperom. Kad sam to vidjela život mi se smučio i bilo mi je žao mog malenoga. Kao da je neka lopta, isprevrtale su ga, ispolijevale ispod pipe. Drugih večeri je išao valjda tamo u njihove kupaonice. Ne želim ni znati kako se tamo kupao. Što se tiče presvlačenja, bolnica osigurava pelene i vlažne maramice. Nama je znalo ponestati pa smo koristile svoje. Samo pazite da sestre ne vide, inače će biti zašto ne tražite (a nemate koga tražiti jer vas ne obilaze da bi pitali treba li tko išta).

Najgori dio svega toga mi je bila noć. Samo da vas upozorim da znate da se nećete baš odmoriti. Beba se budi svako malo. Pa ju hrani pa ju presvlači. Kad to sve obaviš, uletit će neka sestra u sobu i ići zapisivati kad si hranila bebu, kad si presvlačila, je li kakao ili piškio. Ja to nisam mogla popamtiti i zapisivala sam na mobitel.

Kod vizite treći dan, doktor će vam reći idete li doma ili ne. Ukoliko idete, sestra će vas uputiti kada trebate doći prekontrolirati sluh i kada treba ići ortopedu. Isto tako, obavijestit će vas o zaštitnim kremama, dati vam testere nekih i reći koje vitamine trebate imati u pripremi za dijete od osmog dana ( d3). Kada sam taj treći dan čula da idem doma, preporodila sam se. Ne želim se toga više ni prisjećati. Želim što prije zaboraviti, haha.

Znam da nisam baš ultra detaljno sve opisala. Uistinu se ne sjećam dosta toga. Valjda od šoka i adrenalina. Imam samo jedno za nadodati, boravak mi nije bio ugodan zbog nekolicine medicinskih sestara i odnosa prema novopečenim majkama. Iz tog razloga želim sve zaboraviti.

Kakva su vaša iskustva ako ih imate?

Kissi kissi

Post od blogokolegice Zimzeleni cvijet o istoj tematici možete vidjeti OVDJE.

P.S. Nemam vam nikakvih slika iz rodilišta da možete vidjeti interijer. U tim trenutcima mi nije palo na pamet takve stvari slikati. Imam samo slikice iz rađaone i ovako svog bebača.

ponedjeljak, prosinca 11, 2017
5 Comments

Favoriti mjeseca- studeni 2017

favoriti

srijeda, prosinca 06, 2017
0 Comments

Što je potrebno kupiti za novorođenče?

baby stuff

Odlučila sam s vremena na vrijeme objavit koji offtopic post vezan uz moj blog. Razlog tome je što se nalazim u fazi života kada se oko mene događuju puno bitnije stvari od kozmetike (kaže ona ne trepnuvši). Da, dobro ste pročitali. Imam dijete i ono je trenutno najbitnije. Za vrijeme trudnoće i sad poslije, volim pogledati i potražiti takve slične postove i malo iščitavati od drugih mama kako su sve to prošle i kako prolaze. U skladu sa time, blogokolegica ZIMZELENI CVIJET i ja smo odlučile udružiti snage i napisati seriju postova vezane uz majčinstvo da bi u budućnosti neka novopečena mamica mogla naći sve odgovore na pitanja koja ju zanimaju na jednom mjestu.

Tu seriju postova započinjem sa dječjim potrepštinama jer ćete imati devet mjeseci da pripremite svoj dom za vašu prinovu.

Prva stvar je tzv. "jaje" u kojem ćete donijeti bebicu doma iz bolnice. Naravno, možete vi za tu prigodu koristiti nosiljke ili jastuke, ali jaje će vam biti potrebno narednih barem 5-6 mjeseci, ako ga planirate voziti u autu.

Druga osnovna stvar je krevetić/kinderbet. Mora dijete negdje spavati. Također, kada opremate kinderbet, odmah postavite zaštitu na ogradicu da ne morate kasnije. Nisam vam za ovaj post fotkala dvije stvari, a jedna od njih su dekice. Ne znam kako će biti vama, ali meni treba jako puno dekica (izuzev posteljine). Jedna za jaje, pa za kinderbet, pa za ići doktoru, pa na kauču, itd. Za početak si kupite barem tri pa ćete kasnije vidjeti treba li vam još.

Isto tako vam nisam slikala odjeću, ali pretpostavljam da čim saznate da ste trudni da ćete pohitati u neki dućan i razgledati odjeću te vjerojatno nešto odmah i kupiti. Jedini moj dobronamjeran savjet je da uzimate trenirkice sa stopalicama te bodije na kopčanje da ne morate bodi oblačiti djetetu preko glave.Barem sam ja to mrzila jer se moj mali nije volio oblačiti. Za početak vam ne treba puno odjeće jer će bebica u prvom mjesecu to sve prerasti (možete kupiti svega po 7 komada da vam traje tjedan dana i da ne morate veš prati svako malo). Također, kad budu trajale babine nemojte se ustručavati reći ljudima da vam kupe neke veće veličine (barem 62,68). Bolje da vam kupe nešto što će dijete tek nositi nego da vam kupe 56, a beba to preraste do drugog mjeseca. Dakle, kad ste pripremile tu prvu malu odjeću, trebat će vam i neka komoda za to sve posložiti. Možete si naći komodu (kao što je ova dolje) koja dolazi sa kadicom za kupanje i podlogom za presvlačenje.

Što se tiče pranja bebinog veša, kada krenete sa jednim deterdžentom držite se toga. Ne mora značiti da će vam dijete biti sklono alergijskim reakcijama na prašak, ali bolje ga spriječiti.

Jedna od najbitnijih stvari koje trebate imati spremne kod kuće su pelene (vaš izbor marke) broj jedan, vlažne maramice i nepromočive podloge jer beba često zna piškiti kada ju presvlačite.

Također, ja sam za sve koristila tetra pelene. Bilo ih je svuda po kući. Dijete nisam negdje stavila a da prvo nisam raširila tetricu. Ja sam svoje većinom naručivala sa stranice TETRA PELENE ZA DJECU ili kupovala u Lidlu. Btw te iz Lidla su mi puno bolje, veće su i čvršće.

Što se tiče dječje ljekarne (nazovimo to tako) ovo su stvari koje ja osobno moram uvijek moram imati kod kuće, a pretpostavljam da će trebati i vama. Zaštitne kremice za guzu i protiv crvenila su Sudocrem i Bepanten. Nama se ona famozna Pavlovićeva krema pokazala jako lošom, ali ne mora biti takav slučaj kod nas. Također, u našoj lokalnoj ljekarni smo dobili tu Pavlovićevu kao poklon kada smo prvi put išli nešto kupovati za bebicu, pa pitajte u svojim ljekarnama da li ju poklanjaju. Također, najbolje je odmah se pripremiti i nabaviti toplomjer jer nikad ne znate kada temperature mogu krenuti. Ovaj na slici je običan digitalni, a vi si sami odaberite koji će vam bolje pasati.

Nakon izlaska iz bolnice i otprilike još nekih tjedan dana, glavna tema u kući će biti pupak. Jeste li ga očistili dobro, jeste li dobro stavili gazicu, jeste li ga smočili, kada će više otpasti?? Higijenske potrepštine za pupak su Tyrosur prašak i Octenisept te hrpa sterilnih kompresa/gaza. Pupak nije sajensfikšn (iako će nekada tako djelovati). Pošpricate dezinfekcijsko sredstvo po pupku ili po gazici i njome očistite pupak, stavite malo praška i pupak zamotate gazicom. I to je to, sam će s vremenom otpasti. Samo zapamtite da se treba čistiti i nakon što otpadne neko određeno vrijeme.

Jedna od najbitnijih stvari koja je must have u kućnoj ljekarni je fiziološka otopina za kišćenje nosa. Dolazi u ogromnoj staklenoj boci u koju stavite iglu i špricom izvlačite tekućinu i presipate u normalnu posudicu sa raspršivačem (nisam slikala, ali kužite na što mislim, posudica za kapi za nos). Male bebice znaju hroptati, posebno noću, i bitno je čistiti im nosić da mogu normalno disati. Kada ušpricate otopinu u nosić, sačekate minutu da krene djelovati i pumpicom za izvlačenje usisavate sadržaj nosa. Ova pumpica na slici je obična iz DM-a (cca 100 kn) i ima nastavak za usisavanje ustima, a vi si možete naći one pumpice koje imaju nastavak za usisavač i na najmanjoj snazi usisavača čistiti nos.

Isto tako, trebali bi imati nešto dječje kozmetike spremne kada beba dođe doma. Iako bebu možete kupati samo vodom (realno ne treba ništa drugo), mislim da svi odmah krećemo sa gelom za tuširanje i šamponima. Na slici je postava koju ja koristim na svom dečku. Izbor brenda je totalno vaš. Jedina osobna preporuka je Mustela pjena za tjemenjačicu kada se budete borili sa time (nemojte odmah kupovati jer je moguće da dijete neće imati tih problema). Također, male škarice za nokte i štapići za uši su nužni. Vidjet ćete u DM-u, Bubamari, itd. baš dječje štapiće za debljom vaticom. Termometar možete imati,ali i ne morate. Evo ja sam ovaj svoj upotrijebila možda dva puta. Obično toplinu vode za kupanje mjerim na svojoj ruci.

Iskreno, kadicama se ne morate nešto zamarati, osim ako je niste dobile u sklopu komode za presvlačenje. Prvih par tjedana bebicu možete kupati i u lavoru. Jedina moja preporuka vam je jastuk za kupanje da bebi bude ugodno gdje god da se kupala (Doomoo- Bubamara, cca 120 kn, jastuk od stiropora). Kasnije kada beba krene rasti i kad bude mogla biti u polusjedećem položaju onda radije kupite neku kadicu sa naslonom jer će vam potrajati.

Također, imajte u pripremi barem 5 ručnika sa kapuljačom (mislim možete vi koristiti i obične ručnike, ali sve mi volimo svojim bebicama kupovati stvari, pa zašto ne). Zašto barem pet? Opet ponavljam, bebe pišaju kad najmanje očekujete. Moj obično kad ga okupam (haha).

Što se tiče hranjenja bebe, nećete znati kako ćete ga hraniti dok se ne rodi i iz tog razloga ne škodi imati doma koju bočicu,a u rodilište si čak možete ponijeti izdajalicu, možda će vam biti potrebna. Također, nije loše imati doma spreman paket Bebimil, Hipp, Baby love mlijeka (koje god odaberete) za svaki slučaj ako se dogodi da nemate mlijeka. Ja osobno dojim te bočice koristim samo za čaj. Iskreno ne vidim nikakvu razliku između bočica (iako kažu da su ove Mam bočice bolje jer ispuštaju zrak), ako neka mama ima više iskustva s njima neka slobodno javi razlike između Nuk, Mam bočica.

Također, ako dijete hranite adaptiranim mlijekom morat ćete često sterilizirati bočice (a i općenito dude, pumpice, itd). Sterilizator za bočice koji ja imam je onaj za mikrovalnu pećnicu, ali u ponudi imate i električni pa si izabrite ono što smatrate praktičnijim.

Tko nije pokušao uvaliti bebi dudu po izlasku iz bolnice neka digne dva prsta. Ja više ne znam koliko ih imam po kući. Mučila sam se tri mjeseca dok ju nije prihvatio i kad je napokon to uspjelo, čitav moj svijet se preokrenuo na bolje (o tome ćemo u nekom drugom postu). Zanimljiva informacija, imate dude sa toplomjerom pa ne bi škodilo da imate barem jednu u kući.

Što se tiče bebinog odlaska na spavanje, meni je vreća za spavanje bila neophodna prvih mjesec dana (na slici je veća veličina jer sad tu koristi). Moj mali od prvog dana nema mira pa tako ni noću. Uvijek se otkrivao pa smo vrećom rješavali taj problem.

Kada bebica bude malkice veća, vjerojatno ćete hitati u dućane ili preko neta kupovati ležaljke, ljuljačke samo da dijete imate gdje malo spustiti da odmorite ruke. Naša je iz Bubamare i svaka joj čast. Dušu je dala, a ja se malo odmorila. xD

Isto tako, ono što stvarno nije loše imati je baby monitor. Posebno tih prvih mjeseci kada se trzate na svaki bebin pokret, okret, udah, izdah, zvuk. Ja se prva dva mjeseca nisam maknula iz kuće, pa ni kad bi on spavao. Odem na minutu u kuhinju pa trčim u sobu da vidim je li se probudio. Budala. Trebala sam odmah monitor kupiti i normalno otići jesti kao čovjek a ne sa žlicom hrane trčati na relaciji soba-kuhinja.

I čisto onako za kraj- bebine grčeve ne možete spriječiti, možete ih probati ublažiti ( o tome ćemo također u nekom drugom postu), ali možete doma imati ono što svi preporučuju- čaj od komorača ili kima i neke kapi (moje su bile Sab simplex i ništa nisu pomagale). Imate ih još hrpu pa isprobavajte. U tim trenutcima hvatamo se bilo kakvu slamku spasa, pa sretno vam bilo.

Blogokolegica Zimzeleni cvijet je isto pisala o tome što treba kupiti za novorođenče, pa škicnite taj post iz njene perspektive OVDJE te slobodno pretražite blog i temu What to expect when you're expecting.

Drage moje dame, to bi bile skoro sve potrepštine koje trebate imati doma kad beba dođe. Naravno da tu ima još sitnica, poput kolica, itd., ali ona nisu nužna prvih tjedan,dva.

Kako vam se čini ova tematika?

da li vam je imalo pomogla?

Kissi kissi

ponedjeljak, prosinca 04, 2017
7 Comments

ALVERDE ROSE TINTED HIGHLIGHTER

alverde highlighter recenzija

subota, prosinca 02, 2017
0 Comments

WHAT'S IN MY BAG 2017 (VIDEO)

što je u mojoj torbi

subota, studenoga 25, 2017
1 Comments

Porod i ono što slijedi poslije

porod

Ne znam točno kako želim složiti koncept ovog posta da ima neku logiku i slijed, ali znam da je došlo vrijeme da svoje dojmove o trudnoći podijelim sa vama. Tako da, ispričajte me ako budem letjela sa teme na temu jer ovaj post pišem u jednom dahu.

Iako je prošlo više od četiri mjeseca od kad je na svijet došao moj mali dečko, sve mi i dalje djeluje vrlo nestvarno i nerealno. Kad god ga pogledam i dalje ne mogu vjerovati da je bio u mom trbuhu 9 mjeseci i da je stvarno tu, novo živo biće. Čudo prirode.

Krenut ću od samog početka i ispričati svoj put kroz trudnoću i porod jer znam da će nekoga od vas to zanimati kao što je i mene zanimalo kada sam iščekivala svoju prinovu.

Napominjem, svi smo mi zasebna i jedinastvena bića koja drugačije reagiraju na neke događaje, emocije i boli i logično je da nam svima trudnoća i porod nisu isti. Ovo je moja osobna priča.

Inače moj mensturalni ciklus je uvijek bio on point. Na mobitelu imam neku aplikaciju koja računa ciklus i svaki mjesec me dva dana ranije obaviještavala kada stiže "tetka". Čim mi je kasnila dva dana znala sam u čemu je stvar. Prva stvar koju svi napravimo je da odemo u ljekarnu i kupimo test za trudnoću (neki srednje cijene, nemojte baš onaj najjeftiniji). Test funkcionira tako da jedno jutro kada se probudite, odete na wc (možete urinirati u neku posudicu na umočiti test u nju ili direktno to obaviti po testu, ja sam izabrala prvu opciju) i sačekate koju minutu i test će vam pokazati crtice (u uputstvu piše šta koja znači) koje odlučuju vašu budućnost- jeste li ili niste. Ako pokaže da ste trudni onda dogovarate pregled kod ginekologa. Ginekolog vas pregledava ultrazvukom i potvrđuje ono što je test pokazao.

S prvim tromjesečjem možete očekivati umor, slabost, često uriniranje, povraćanje, ali opet to ovisi od žene do žene. Ja sam imala blagih problema s mučninom, ali ništa strašno što se ne bi dalo pregurati. Također, dobro ispitajte svoga ginekologa da li trebate piti folnu kiselinu ili nekakve vitamine (ja za to nisam znala, a moja mi doktorica to nije napomenula). Samo sam uzimala B kompleks, a kasnije Pronatal. Prve kontrole su obično vađenje krvi i krvne grupe. Dalje slijedi kombinirani probir i određivanje razine šećera u krvi (ako postoji sumnja za to). To su neke osnove koje svi prođemo, a daljnje kontrole ovise o vašoj zasebnoj trudnoći i stanju i mogućim komplikacijama.

Drugo tromjesečje je meni bilo najbolje jer je prestala mučnina, trbuščić se lagano nadzirao, mogla sam normalno spavati. Treće tromjesečje mi je obilježilo iščekivanje i pitanje- hoće li već izaći van.

Boljele su me noge i leđa od tereta, umarala sam se brzo i morala sam paziti što jedem jer mi se pred kraj trudnoće opet vratila mučnina. Zbog niske trudnoće i laganih kontrakcija pila sam dodatno magnezij te mogu reći da mi je lijepo opuštao mišiće i sprječavao zatezanje trbuha. Tjedan, dva prije očekivanog poroda obično se upućujete u bolnicu/rodilište gdje radite ctg sve do samog poroda.

Rodila sam deset dana prije termina i to je išlo ovako:

Torba za rodilište je bila spremna mjesec dana unaprijed. Nalazi svih pretraga, zdravstvena iskaznica, spavaćice, higijenski proizvodi-hrpa uložaka, pa čak i wc papir jer u mojoj državnoj bolnici nije bilo wc papira. Tako je to kad ne rađate u privatnoj klinici. Jedino što vam ne treba su pelene za dijete.

Jedno jutro sam se probudila u 5 sati (taj dan sam se trebala naći sa A Lady na kavi) , otišla na wc i vidjela da sam prokrvarila. Naravno, uhvatila me panika i otišla sam u rodilište gdje sam taman uhvatila svoju doktoricu (privatna ginekologinja, dežura noćne smjene u bolnici) koja me pregledala i rekla da sam se krenula otvarati, ali budući da vodenjak nije pukao, upitala me želim li ostati u bolnici ili ići doma, i hvala joj na tome. Ja sam otišla doma, radila sve normalno kako i radim svaki dan, dok me negdje oko podne nije krenulo stezati i morala sam otkazati kavu sa A Lady, haha. Nije to meni osobno neka jaka bol, više je tupa i kao da ćete dobiti mengu. I tako je to mene stezalo svakih pola sata, pa se ubrzavalo, dok se nije pojavljivalo svakih par minuta. Negdje malo prije ponoći sam shvatila da je vrag odnio šalu, a i bila sam iscrpljena što sam skoro cijeli dan trpjela trudove, tražila sam muža da me vozi u bolnicu. Usput, taj dan sam bila kod svojih roditelja, sa muževim roditeljima, prijateljima i nisam im spominjala da me išta muči jer si valjda sama sebi nisam htjela priznati da ću uskoro roditi, da je to to, povratka nema.

Po dolasku u rodilište je uslijedio pregled gdje je doktorica vidjela da sam se brzo otvorila s obzirom na jutro i rekla je babici da započne čišćenje. Proces pripreme za rodilište je jednostavan. Sestra vas obrije dolje ako je to potrebno te vas potjera da olakšate crijeva da ne biste tijekom poroda uneredili stol. To je također jedna star koje sam se ja plašila, ali sve ide kao podmazano (hahah, zato što i je), ulije vam tekućinu u guzu i vi se fino olakšavate desetak minuta. Da vam skrenu misli od tog olakšavanja i trudova, sestra uzima vaše podatke. Nakon što se presvučete u spavaćicu idete u rađaonu/boks. To je obična prostorija sa velikim krevetom i ostalim potrepštinama. Spajaju vas ponovno na ctg da prate jačinu trudova te pikaju u ruku za infuziju. Ja sam imala sreće što je suprug bio sa mnom za vrijeme poroda. Budući da sam rađala u sred ljeta i bilo je vruće kao u paklu. konstantno sam tražila sestru da pojača klimu, a ona govorila da je do kraja pojačana. Muž je napravio lepezu od nalaza i hladio me time te mi također davao vodu jer sam bila žedna kao pas. Sjećam se da mi je usred poroda dopizdilo sve i skinula sam i spavaćicu jer sam mislila da ću umrijeti od vrućine.

Iskreno, porod mi nije bio nešto pretjerano težak. Mogla sam to izdržati unatoč tome što sam bila iscrpljena od trudova čitav božji dan. Mene su više plašile priče kako porod boli kao da te netko reže i sjećam se da sam tijekom rađanja očekivala taj trenutak neizdržive boli, ali on nije došao. Možda je to samo do mene. Možda mogu izdržati bol. U rađaoni sam provela 2 sata i 14 minuta. Trudovi mi nisu bili nešto jaki, pa čak ni nakon bušenja vodenjaka (to ne boli ništa, samo osjetite olakšanje). Zadnjih deset minuta su mi dali drip i moj je bebo izletio. Naravno, rezana sam dolje jer nema teoretske šanse da bih mogla istisnuti dijete teško 3750 grama. To rezanje me isto nije nešto boljelo. Tijekom poroda sam primila dvije injekcije spasmexa, možda je do toga. Nakon što je moj mali izašao i zaplakao, stavili su mi ga na prsa. Bio je užasno sladak. Iako je poljubičastio i dalje je bio nešto najslađe što sam ikad vidjela. Kasnije su bebu izvagali te odnijeli na ostale pretrage koje obavljaju. Tu sam se pozdravila i sa mužem. Njemu to nije bio neki stresan događaj, niti mu je bilo strašno. Više je bio uzbuđen što vidi bebu, a i tu je bio element iznenađenja jer je beba uranila deset dana i nismo očekivali tako brz porod. Nakon što su svi otišli, meni je preostalo da posteljica izađe (što se ni ne osjeti) i da me zašiju. Tu sam osjetila malo igle na početku da mi sve utrne. Kada su inekcije krenule djelovati, šivanje nisam ni osjetila. Tako da sve u svemu, porod je prošao bolje nego što sam očekivala. Nikakve neizdržive nadljudske boli nije bilo.

Nakon svega toga sam imala neka tri sata da se odmorim. Da, da se odmorim. Kao da je moguće uopće se odmoriti kad ste izbacili ljudsko biće iz sebe. Adrenalin vas pere užasno. Ja sam iskoristila to vrijeme da javim svojim bliskim ljudima što se dogodilo, a moj muž je iz bolnice u 5 ujutro budio svoje i moje roditelje. Svi su bili u šoku jer su me vidjeli taj dan normalnu i nitko nije znao da me trudovi muče.

Kako mi je bilo u bolnici tri dana? Jednom riječju-užas!!!

Nekome je porod najgora stvar u životu,a meni je prvih mjesec dana bebinog života. Počevši sa ta tri dana u bolnici- moj mali je imao grčeve. Iako svi tupe da grčevi počinju od osmog dana života, e pa moj je imao odmah prvi dan. Užasno je plakao, ja nisam spavala ta tri dana, hrana je bila užasna, sestre ultra neljubazne (čast izuzetcima). Također, dolje mi se sve ohladilo i lijekovi su popustili. Da mi je netko prije rekao da se ne trebam plašit poroda nego onoga što slijedi nakon možda bi mi bilo lakše jer o tome nisam imala pojma. Znači nisam mogla ustati. Sve živo me boljelo. Krvarila sam užasno. Ajde barem sam imala snage da se sama otuširam. Odlazak na wc mi je bio noćna mora. Zašto? Zato što se bojite imalo napregnuti jer to podsjeća na trudove. Trud je tiskanje kao kad idete kakati. Dovoljno vam je kad vam kažem da sam kakala tek peti dan uz pomoć čepića. To mi je bilo nešto najgore. Čepiće sam koristila skroz do drugog tjedna dok se napokon nisam sama odvažila da to normalno obavim.

Onda, iako je dojenje teklo lagano i moj bebač je htio jesti unatoč tome što sam jednu večer u bolnici zamolila neku mladu sestru da odnese dijete i da mu dohranu, nije se naviknuo na nju. Tako da znate, kad dijete jednom proba dohranu ne znači da neće htjeti cicu nazad. Kad smo kod božjih cica i dojenja nas su neke sestre doslovno maltertirale sa rječju-doji. Znaš kad ti netko ispire mozak i konstantno ponavlja jedno te isto kao da si retardiran i ne razumiješ. Znači nisu imale ni razumijevanja da si ti u koma stanju, da moraš ustajati i presvlačiti dijete, nosati ga kad plače. Nemaju suosjećanja da si ti toliko pod stresom nego ti još dolaze svaka dva sata i ispituju jesi hranila dijete i ajde hrani, doji doji doji. Neću ni reći kako su se obrušile na jednu mamu kojoj još mlijeko nije naišlo. Također, jednoj mami koja uopće nije imala mlijeka, na karton su napisali da mama ne želi dojiti. Mislim stvarno. Ako u budućnosti budem imala još jedno dijete neću ga rađati u bolnicama koje imaju status prijatelja djece. Čak na vratima sobe imate isprintana "pravila" među kojima je zabranjena duda. De ne jebite. Tko svom djetetu nakon izlaska iz bolnice nije ponudio dudu. Mislim da je za mene i dijete ipak najbolje da sam ja zdravog razuma i bez stresa i radim šta god treba da pomogne održavanju tog stanja. P.S. Sa mnom u sobi su bile još tri žene i tri bebe, vani sunce prži 37, klime nema zbog djece, a bome nema ni tv-a. Zatvor!!!Hajlajt dana su bile posjete kad bi nas muž došao malo obići.

Što se tiče viziti moram napomenuti da ide sto sestara i doktor. U ta tri dana niti jedan doktor nije pogledao malo pobliže stanje dolje niti komentirao. Također u ta tri dana mi niti jedanput nije plahta na krevetu bila promijenjena. Ako je tolika kriza u zdravstvu da se nema za platiti prašak za veš, kako su mi onda na račun po izlasku iz bolnice utrpane usluge i lijekovi za koje ni ne znam da sam primila. Čudno! Republika Hrvatska!

Pošli su i ti dani. S bebom je sve bilo ok, a ja sam doktoru rekla da ću doma uzeti čepić samo da me pusti i tako su nas pustili inače bih poludjela da sam morala ostati još koju sekundu.

Kad smo došli doma sve je bilo ok. Obitelj nas je dočekala i bebač se smirio s obzirom kakav je bio u bolnici. Ali ne zadugo. Od desetog dana su počeli intenzivni grčevi, nosanje do 4 ujutro, ispijanje stotih kava. Budući da sam se znala izdajati to mi je stvaralo još više mlijeka i drugi tjedan su mi se dojke upalile i ja pokupila groznicu zbog koje sam dva dana provela ležeći u krevetu. Sva sreća na mami i svekrvi koje su se bavile djetetom. Kako su mi one dosta pomagale, kada su prestale, iskreno bilo me strah mog djeteta. Užasavala me pomisao da on i ja ostanemo sami. I dogodilo se i to. Muž se sa godišnjeg odmora vratio na posao, kao i mama. Stvarno sam se plašila i grčeva i da će mu se nešto dogoditi, strepila sam svaki trenutak. Ali prošlo je i to, naviknuli smo se jedno na drugo. Nakon mjesec dana grčevi su prestali, sklepali smo neku rutinu i noću je nakon hranjenja počeo zaspivati bez nosanja. S trećim mjesecom je napokon prihvatio dudu po prave, prije bi ju uvijek ispljunuo, i sada imamo još manje problema sa zaspivanjem. Mogu reći da se nakon trećeg mjeseca, kada je postao svjestan svega, napokon osjećam ugodno. Napokon se osjećam kao prava mama. Naravno da sam izgubila sebe na početku, podredila se apsolutno bebi. Sada kada je on malo veći ponovno se vraćam sebi, svojim hobijima i više me nije strah. Neke stvari moramo proći, probiti led da bi se kasnije ostvarili.

Neću više duljiti sa postom jer pretpostavljam da je otišao u totalno krivom smijeru nego što mi je bila nakana. Poanta ovog posta je da bih rodila petero djece samo da mogu izbjeći proces oporavka nakon poroda.

Imate li što za nadodati?

Slobodno pišite svoje doživljaje u komentare.

Kissi kissi